Mnogi ljudi koji se zainteresiraju za Kyudo postanu zaljubljenici ove japanske vještine, najviše zbog elegancije pokreta i načina ispucavanja strijele iz luka. Velika većina ljudi na zapadu je iz knjige Eugena Herigela Zen u umjetnosti odapinjanja strijele shvatila da se kyudom prakticira Zen.
Kyudo oblik prakse Zena. Ta praksa je postala stalna za vrijeme Tokugawa šogunata. Taj princip streličarstva uglavnom se prakticirao u hramovima ili Reisha način.
Taisen Desdhimaru je opisao u svojim knjigama koje su podudarnosti borilačkih vještina i Zazena. Ovaj zen učitelj istakao je da su disanje, um i tehnika tri stvari najvažnije kod zazena.
Pravilnim disanjem, tj. udisanjem i izdisanjem se uravnotežuje svemir unutar i svemir izvan čovjeka, povezuje se um i tijelo.
Um je miran i ne veže se na nikakve misli, tj. nastoji se protok misli svesti na najmanju moguću mjeru.
Tehnika u zazenu je položaj tijela u lotosu, položaj ruku u odnosu na tijelo, te nastojanje da tijelo ne izgubi formu.
Kada se Kyudo prakticira po principima zazena pazi se na disanje koje se vrši dijafragmom (drži se tanden – centar koji se nalazi par cm ispod pupka), diše se polako i u trenucima prije odapinjanja zadržava dah.
Um je bez misli ili sa što manje misli, nastoji se ne usredotočiti da se pogodi meta već se praksom odapinjanja dobiva osjećaj kada se strijela nalazi na pravoj putanji da pogodi metu a da čovjek koji odapinje strijelu nije time zaokupljen.
Hassetsu – Tehnika odapinjanja strijele sastoji od 8 točaka:
- Ashibumi,
- Dozukuri,
- Yu Gamae (tori kake, te no uchi, monomi),
- Uchio Koshi,
- Sanbun no ni,
- Tsumeai (Nobi ai, Yagoro),
- Hanare,
- Zanshin.
Kroz ove točke se nastoji uravnotežiti tijelo, zategnuti luk što manje napinjući mišiće, imati smiren um i tijelo, odapeti strijelu a da to ne bude puko “ispucavanje”.