Neizostavni dijelovi opreme su luk, strijele i rukavica.
LUK (YUMI)
Lukovi su različiti po veličini, zateznoj snazi i njihovom sastavu. Najmanji standardni luk je oko 212 cm, a najveći oko 245 cm. Manji ili veći od ovih normativa se posebno naručuju. Veličina luka s kojim će netko vježbati određuje se po omjeru visine vježbača i njegovog raspona ruke od sredine grla do vrha srednjeg prsta bočno ispružene ruke. Ovi se omjeri nalaze u posebnim tablicama./h3
Kroz povijest japanski luk je mijenjao svoj sastav od drveta s kojeg je oljuštena kora sa grane, preko dvodijelnog luka do složenijeg tipa gdje se nalazi više vrsta drveta u kombinaciji s bambusom. Japanski ratnički lukovi su bili spajani s vrpcama tkanine (sadržaj nije bio lijepljen nego učvršćivan) koje su bile lakirane smjesama ribljeg ulja, smola drveta i brašna kako bi mogao biti što otporniji na atmosferske prilike.
Izrada japanskog luka je dovedena do razine umjetnosti. Majstor traži određeni oblik, starost, suhoću bambusa kako bi mogao izraditi luk koji će davati sve kvalitete i izgled japanskog luka. U nekim slučajevima japanski luk dobiva pomno odabrano ime slično kao Stradivarijevi glazbeni instrumenti.
Današnji japanski lukovi osim od bambusa izrađuju se i od kombinaciji drveta i pleksiglasa ili drveta i karbonskih vlakana. Izbor luka ovisi od osobe koja prakticira vještinu Kyudoa i njenom iskustvu. Važno je naglasiti da je – za razliku od modernih lukova za streličarska natjecanja, koji imaju posebne dodatke za balans i lakoću odapinjanja, japanski luk na prvi pogled vrlo jednostavan bez ikakvih dodataka.
Modernija verzija ima laminirane dijelove fiberglasa ili karbonska vlakna.
Za početnike je najbolje uzeti fiberglas ili karbon od 10 kg zatezne snage. Nakon 5 ili 10 godina vježbač može uzeti luk od 15 do 22 kg zatežne snage koji ga može služiti jako dugo. Ne preporuča se kupovina bambusovog luka za nekog tko je početnik zbog zahtjevnosti održavanja. Takvi lukovi su dosta osjetljivi na temperaturne razlike i može doći ozbiljnih oštećenja kod nestručnog rukovanja. Lukovi od bambusa lako mogu dostići cijenu od preko 1000€. Neki smatraju da se japansko streličarstvo može vježbati i s drugim vrstama luka, ali to bi bilo slično kao da se natječete u Formuli 1 s nascar autom.
Svaki vježbač Kyudoa mora biti u neku ruku i mali majstor. Njegova je dužnost čuvati luk na mjestu na kojem nema velikih temperaturnih razlika, znati zamijeniti strunu na luku, zamijeniti si hvatište na luku (grip), postaviti zadebljanje na struni kako bi strijela mogla stajati na struni, zamijeniti rantan zavoj iznad hvatišta predviđen za zaštitu luka od habajućeg djelovanja strijele.
Strune za lukove su od konoplje, kevlara ili neke druge sintetike. U japanskoj povijesti bile su korištene svilene niti koje su bile zamatane u tkanine i premazivane kombinacijama ribljeg ulja i smole.
STRIJELE (YA)
Strijele se mogu nabaviti u standardnoj veličini ili po narudžbi. One mogu biti veličine oko 85 cm i preko 100 cm, ovisno o visini vježbača. Veličina strijele se određuje po rasponu od sredine grla do vrha prsta bočno ispružene ruke na koje se još doda širina tri prsta ili 10 cm za sigurnost kod zatezanja strijele. Isto kao i luk, strijele su mijenjale svoj sastav, ali uglavnom su izrađivane od bambusa. Za stabilizatore su se uglavnom koristila pera ptica grabljivica jer su prirodno napravljena za jake brzine dok su druga pera ptica smatrane manje kvalitetnima ili neadekvatnima (npr. pera gavrana znače smrt). Za vrhove strijela su u početku korišteni oštri kameni dijelovi, rogovi jelena, a kasnije metalno lijevani ili kovani vrhovi strijela.
Danas su strijele od aluminija ili karbona, dok su pera sintetička. Neki dućani nude prirodna pera, uglavnom od purana. Mogu se nabaviti i bambusove strijele, prikladnih cijena od 20€ naviše po komadu. Vrhovi strijela danas su većinom od aluminija i razlikuju se vrhovi za prakticiranje na bližoj udaljenosti (makiwara, udaljenost je duljina luka) ,većoj udaljenosti (kiteki, 28 m) i najvećoj udaljenosti (enteki, 60 m i više). Kod ispucavanja vježbač kod sebe ima dvije strijele koje se razlikuju po položaju stabilizatora (pera) na strijeli. Postoji haja ili prva strijela koja u letu ima rotaciju u lijevo zato što su joj stabilizatori podešeni u lijevu stranu i otoja koja ima rotaciju u desno zato što su joj stabilizatori na strijeli podešeni u desno. Postojanje takvih strijela nastoji se spriječiti oštećivanje strijela jer neće postojati dva ista pogotka.
RUKAVICA (YUGAKE)
Rukavica za vježbanje i prakticiranje Kyudoa ima više vrsta ovisno o školi, pravcu streličarstva i korištenju. Prije stavljana rukavice stavlja se podrukavica koja služi za skupljanje znoja i štiti rukavicu od prljanja. Postoje rukavice s tri, četiri i pet pokrivenih prstiju.
Standardno se koristi rukavica s tri prsta. Ona je od jelenske kože ili antilopa i može imati tvrdo zadebljanje na palcu (drvo) koje pomaže kod zatezanja strune luka, jer kod zatezanja luka velik dio opterećenja odlazi na palac. Rukavica s četiri prsta se koristi kod jačih lukova (više od 20kg zatezne snage) gdje je potrebno više prstiju za zatezanje. Rukavica s pet prstiju koristi se u natjecanjima Yabusame i Sanjusangedo gdje su lukovi veće zatezne snage. Takve su rukavice mekane i bez dodatnih drvenih zadebljanja jer se koriste i za jahanje i za odapinjanje strijele (Yabusame), tj. kod lukova velike zatezne snage (Sanjusangedo). U japanskoj povijesti rukavice su bile s pet prstiju i mekanog tipa od tkanine ili kože. Imale su funkciju odapinjanja strijele, držanja uzdi od konja, baratanja kopljem i korištenja mača.
Popratna oprema za Kyudo
Ostala oprema koju koristi osoba koja prakticira Kyudo je:
giriko (prah za rukavicu) – sprečava proklizavanje prstiju kod zatezanja i ispucavanja strijele
fudeko (prah za hvatište luka) – sprečava preveliko znojenje i proklizavanje luka
ravnalo za luk koristi se za provjeru standardnog razmaka između luka i strune koji je minimalno 15 cm
tsurumaki (držač struna) – često se zna dogoditi da usred ispucavanja dođe do pucanja strune i zato vježbač uvijek za pojasom ima dodatne strune (uz njega zna visjeti i spremnik za giriko/fudeko)
yadzutsu (spremnik za strijele) – koristi se za transport strijela. Može biti od pletenog ratana, drveta ili modernog materijala
yumimaki, yumibukuro, bisha – različite futrole kojima se zaštićuju lukovi prilikom transporta ili odlaganja na mjesta za mirovanje lukova
ljepilo za drvo – koristi se za lijepljenje dodatnog zadebljana (koriste se stare strune)
ljepilo za metal – koristi se za potrebe lijepljenja vrhova strijela
dohoki – dva drvena štapića kvadratnog oblika dužine 10 cm koji se koriste za utrljavanje dodatnog zadebljanja (komad stare strune i ljepilo za drvo) na strunu luka
kuchi zashi – alat za skidanje i postavljanje zaštite od ratana (nalazi se iznad rukohvata luka)
fine turpije (kvadratna i okrugla) – služe za skidanje naslaga prašine nakupljene na strijeli i drugih neravnina
alat za ravnanje aluminijskih strijela – daščica dužine 30 cm širine 5 cm koja ima dijagonalno usječen kanal u koji se umeće neravni dio strijele i laganim kontra pritiskom ravna neravnine
magasune – pleteni komad tkanja napravljen od materijala sličnom strunama i služi za utrljavanje strune kako bi dobila radnu temperaturu
muneate – štitnik za prsa koji najviše koriste žene za zaštitu grudi od strune koje se zateže. Koristi se i kod civilne odjeće jer je labava i nije pripijena uz tijelo kao dogi (gornji dio uniforme).
Odjeća i obuća za Kyudo
Ovisno o razdoblju u kojem se vježba Kyudo (hladniji ili topliji dani) kyudoka ili kyujin na sebi nosi dogi (gi), tj. gornji dio koji liči na Karate ili Judo kimono, ali razlikuje se po debljini materijala i kratkim rukavima. Uz to takav gi je duži od običnih gornjih dijelova Judo/Karate kimona i zna dosezati do polovine butina. Muški gi ima otvore ispod pazuha za ventilaciju dok kod ženskog to nema. Ispod gija se ne nosi ništa ili ako je malo hladnije može se nositi neka majica dugih rukava slična dolčevitama. Bilo koja druga majica koja je labavija može ometati strunu tokom ispucavanja ili smetati kod ciljanja. Naravno postoji i gi dugih rukava koji je za zimski period vježbanja u kyudoju.
Donji dio radne ili vježbačke uniforme je hakama. Tradicionalan dio opreme koji su ustvari jahaće hlače. U doba kada su ratnici bili na kojima na sebi su nosili dosta odjeće i da bi spriječili oštećivanje te odjeće imali su jahaće hlače slične one kaubojskim, ali za taj period Japanske povijesti koža je bila dosta rijetka pa su zato jahaće hlače izrađivali od teške tkanine. Ispod hakame se ne nosi ništa osim u hladnim razdobljima kad se ispod nje nosi donji dio gija slično kao donji dio kimona kao i u Judu/Karateu. U kasnijim periodima japanske povijesti hakama je postala statusni simbol jer se na njoj nalazi 7 faldi ili pregiba (dva odostraga i pet naprijed tako da su tri pregiba s desne, a dva s lijeve strane). Pregibi označavaju samurajske vrline za kojima svaki ratnik mora težiti:
Gi –ispravna odluka, stav, istina;
Yuuki – junačka hrabrost,
Jin – univerzalna ljubav, milosrđe, suosjećanje;
Rei – ljubaznost, moralnost;
Makoto – iskrenost, istinoljublje;
Meiyo – čast,slava,
Chuugi – odanost, predanost.
Na nogama se nalaze platnene papuče ili tabi koje imaju podijeljen palac od ostatka prstiju (radi kasnijeg oblačenja natikača koje mi nazivamo japankama).
Pojas ili obi je širi za muške i uži za žene. Obi se stavlja na gi i čvor se nalazi na leđima kako ne bi smetao kod zatezanja strune luka. Boje obija variraju tamniji kod muških i nešto svjetlijih kod žena, ali se nastoji da boje obija ne odudaraju previše od kimona kako se ne bi narušilo neko nepisano pravilo jednostavnosti i odskakanja od ostatka odjeće.
Kod ceremonijalnog ispucavanja strijele ili polaganja gornji dio gija je drugačiji. Umjesto bijelog gija nosi se nosi se kimono sa širim rukavima, a ispod njega se nalazi potkošulja ili monpuku. Kod ispucavanja strijele s ceremonijalnim kimonom žene povezuju široke rukave bijelom vrpcom (tasuki) dok muški skidaju lijevi dio kimona spremajući rukav i dio kimona u hakamu.